Prerani odlazak velikoga glumca

Vijest da je umro dramski umjetnik Ivan Brkić iznenadila je mnoge. Rođen 15. siječnja 1960. u Vinkovcima, glumu upisuje na tek otvorenoj Akademiji dramske umjetnosti u Osijeku, kad ispitna komisija prepoznaje njegov glumački talent i uvrštava ga u izabrani prvi naraštaj osječkih studenata glume povezan sa zagrebačkom Akademijom dramske umjetnosti. Nije slučajno što je glumu diplomirao u klasi velikoga hrvatskoga glumca Fabijana Šovagovića: Ivan Brkić stasom i glasom, a najviše ponašanjem često bi podsjetio na slavnoga Šovu. I prije diplome 1984, za vrijeme i poslije studija, Ivan Brkić bio je angažiran u Drami Hrvatskoga narodnoga kazališta u Osijeku od 1982. do 1985. i od 1986. do 1988. Tad je došao do izraza njegov šekspirijanski habitus (Kroćenje goropadnice i Hamlet), ali i nježnost, suptilnost i lucidnost u radu na ulogama (Odmor za umorne jahače Ivice Ivanca) te osjećaj za komično i groteskno s rubovima metafizičnosti (Don Juan J. B. P. Molièrea, Utvare Ive Brešana). Od 1992. do danas član je Drame HNK-a u Zagrebu. Tamo ga otkrivaju kao glumca „koji njeguje tzv. filmsku glumu“, a mi prepoznajemo izniman spoj velike širine i rijetke, arhetipske dubine kojom „ubada“ svoje uloge, tekst i publiku. Posebno mi je bio drag dramaturško-jezično suradnički rad s Ivanom Brkićem u Gundulićevu Osmanu u režiji Georgija Para, u kojem je glumio Jahiju, kad sam zapazila Ivanovu veliku discipliniranost, marljivost, glumačku i intelektualnu angažiranost i prije svega emotivnu skrb i bol zbog stradanja hrvatskih ljudi i gradova u Domovinskom ratu. 

Na pozornici je matičnoga HNK-a u Zagrebu ostvario velik broj istaknutih karakternih, uvijek nestereotipnih uloga u djelima hrvatskih i svjetskih autora. Bio je Publije Elije, Tamničar, Dr. Paul Altmann, Fortunat, Fortinbras, Bartul Gorma, Filip, Halter, Dživo Ante Čikeša, i mnogi drugi.

Ostvario je i važnu filmsku karijeru. Autori, publika i kritika prepoznali su veliku Brkićevu sugestivnost u rolama u filmovima Duga mračna noć, Blagajnica hoće ići na more, Kako je počeo rat na mojem otoku, Maršal, Svećenikova djeca, Vukovar se vraća kući, Sokol ga nije volio, Metastaze Ne dao bog većeg zla, Gospa, Oprosti za kung fu…).

Zvali smo ga Brko. Bio je pravi veliki glumac samozatajne snage i goleme energije, izvrstan suigrač, pouzdan glumački i umjetnički partner. Odlazak Ivana Brkića u hrvatskom glumištu izaziva nemalu nevjericu i veliku prazninu.